Park Maksimir carstvo je šišmiša. U njemu živi čak 13 vrsta jedinih letećih sisavaca.
Park Maksimir povoljno je stanište za vrste šišmiša s različitim ekološkim zahtjevima. Obuhvaća šume s velikim stablima, područja s grmljem, livade i jezera. U parku su najbrojnije vrste šišmiša iz rodova Pipistrellus, Myotis i Nyctalus, no iznimno smo ponosni na stabilnu populaciju velikouhog šišmiša. Riječ je o vrsti koja je u Hrvatskoj zabilježena na manje od 20 lokaliteta
Velikouhi šišmiš ugrožena je vrsta. Na IUCN-ovu Crvenom popisu nosi status osjetljive vrste. Njegova je populacija u Europi u opadanju. Ugrožava ga čovjek intenzivnom poljoprivredom, sječom šuma i fragmentacijom njegova staništa.
„Riječ je o šumskoj vrsti šišmiša. Nastanjuje duplje u drveću koje najčešće stvaraju djetlići, te druge prirodno nastale šupljine u starim listopadnim šumama. Velikouhim šišmišima duplje danju služe kao skrovišta, a tijekom najhladnijeg dijela godine kao mjesto za zimski san. Ljeti ženke u dupljama kote i podižu mlade. Iako je sjajan letač, velikouhi šišmiš ne izlazi iz područja na kojem su mu dostupni svi uvjeti za život. Koristit će područje samo dva do tri kilometra udaljeno od skloništa. U parku Maksimir šumom se upravlja na način koji pogoduje velikouhom šišmišu. Sijeku se samo grane i stabla koja ugrožavaju sigurnost posjetitelja, a stara stabla se ostavljaju prirodnim procesima“, rekla je dr. sc. Mirna Mazija iz Udruge za zaštitu šišmiša Tragus.
Pritom pojašnjava da u mnogim europskim zemljama velikouhi šišmiš živi isključivo u kućicama za šišmiše jer su mu prirodna staništa uništena.
Deset kućica za šišmiše postavit će se u rujnu i u parku Maksimir. One će služiti kao dodatno sklonište šišmišima na mjestima gdje je zbog klimatskih ekstrema došlo do narušavanja stanja prirodnih skloništa, ali i za edukaciju posjetitelja.
Zaštiti i očuvanju šišmiša mogu doprinijeti i građani. Oni mogu u svojim dvorištima postaviti kućice za šišmiše, šišmiše koji žive u građevinskim objektima zaštititi od mačaka, šišmišima koji ulete u kuće i stanove, otvaranjem vrata i prozora omogućiti siguran izlazak iz prostora, a u slučajevima pronalaska ozlijeđenog šišmiša nazvati registrirana oporavilišta za divlje životinje.
Biolozi ističu nezamjenjivu ulogu šišmiša u prirodnoj kontroli letećih noćnih kukaca među kojima su komarci i moljci. Šišmiš u jednoj noći može pojesti nekoliko stotina komaraca.
Priroda Grada Zagreba i Tragus nove podatke o šišmišima u parku Maksimir imat će nakon istraživanja koje je u tijeku. Istraživači koriste ultrazvučne detektore za snimanje glasanja i posebne mreže za hvatanje šišmiša. U istraživanju sudjeluje educiran tim stručnjaka, a kako su šišmiši strogo zaštićeni, za istraživanje su ishođene posebne dozvole i životinjama se pristupa s velikom brigom za njihovu dobrobit.
