Baranja: gdje vino, legende i baština pišu najukusnije priče. Poklade sa bušama 17.2., Winter Wine&Walk 21.2.

Prema predajama, stanovništvo se odijevanjem u ovčju kožu i maske sa rogovima izrađenima od vrbinog drveta nastojalo zaštititi od opasnog neprijatelja. Pokladna tradiciija od tada pa do danas prekinuta je jedino za vrijeme Domovinskog rata.

Baranjski šokački vez zaštićen je na isti način još 2021. godine, a danas imamo deset nositelja liste. Više o tome doznali smo u Etnološkom centru baranjske baštine u Belom Manastiru. „Među nositeljima je i jedan pripadnik snažnijeg spola, Pavo Franjin, koji radi na svom tkalačkom stanu i izrađuje nošnje, a ima i svog nasljednika, tridesetogodišnjeg Filipa Golubovog Cara.“ – ispričala nam je voditeljica centra Jasmina Doboš.

Od Jasmine smo doznali i kako u Belom Manastiru postoji i stari vinski podrum u vlasništvu Milana Dvornića – samoukog slikara, vinara i etnografa - velikog ljubitelja baranjskih običaja i tradicije - te je upravo zbog toga podrum prava mala etno-zbirka u kojoj je zadržano sjećanje na to kako se vino proizvodilo davnih dana. U malim količinama Dvornić vinificira sortu kadarku, koja je autohtona u Vojvodini, ali je nekada bila široko rasprostranjena na području Srijema i Baranje.

Domaći proizvodi po super cijenama U Etnološkom centru, osim zanimljivih eksponata, dočekala nas je i vrlo privlačna „izložba“ suhomesnatih delikatesa za koju se pobrinuo OPG Branko Radonjić. Kuleni, seke, kobase, pečenice i ostale delikatese kojima nismo mogli odoljeti proizvedeni su od svinje mangulice koja je otporna na većinu suvremenih bolesti, pa i na svinjsku kugu koje je nedavno poharala Slavoniiju, a s kojom obitelj Radonjić nije imala problema. Uzgajaju 200 svinja, koje se hrane u ritu i u šumi – pretežno žirom - a u ovom trenutku nisu spremni na veću proizvodnju jer žele zadržati kvalitetu.

Malo dalje, u mjestu Podolje, od 2022 godine sirana Lenđel proizvodi vrhunske sireve, zahvaljujući slobodnom uzgoju krava na pašnjacima i vlastitoj proizvodnji hrane za životinje. Osim što velik naglasak stavljaju na dobrobit životinja, jako brinu o kvaliteti svojih proizvoda i tvrde kako je tajna savršenog okusa u kombinaciji moderne tehnologije i tradicionalnih receptura. Usprkos značajnim ulaganjima i poslovanju u kojoj sudjeluje cijela obitelj i još 9 zaposlenih, sirevi imaju nevjerojatno povoljnu cijenu što je više nego dovoljan razlog da ovu siranu uvrstite na svoju bucket listu kada ste u posjetu ovom dijelu lijepe naše.

KAKO SMO KUHALI FIŠ  UZ TAMBURAŠE U VINARIJI JOSIĆ POGLEDAJTZE OVDJE

Kada govorimo o dobroj hrani, nemoguće je ne spomenuti legendarnu Baranjsku kuću u Karancu, koju sa obitelji vodi Vladimir Škrobo poznatiji kao Bajo. Osim što je lokalna legenda i prirodno nadaren „storyteller“ , čovjek je to nevjerojatne karizme i još nevjerojatnijeg znanja o povijesti Baranje. U dvorištu restorana napravio je pravu malu etnografsku zbirku – Ulicu zaboravljenog vremena – u kojoj se nalaze drveni ambari i kuće izgrađene od blata i slame. U njima su izloženi tradicionalni uporabni predmeti koje je godimama skupljao i spašavao od odlagališta i zaborava.

A što smo jeli? Oh, pa što nismo?! Na stolu su se redali sami specijaliteti: namaz od čvaraka, pašteta od riječne ribe, domaći baranjski kulen, slanina i sir, čips od šarana, grah iz ćupa, pečena teletina i puretina sa domaćim krumpirom, a našlo se tu i rijetkih delicija poput guske sa mlincima od koprive. I za kraj – neizbježne taškrle sa domaćim pekmezom od šljiva.

KAKO JE BIILO U BARANJSKOJ KUĆI I DA LI JE BARANJSKA  RAKIJA LIJEK  POGLEAJTE OVDJE

Zimski Wine&Walk krajem veljače Ako u gornjem tekstu ipak niste pronašli motivaciju da se iz ovih stopa spakirate i krenete za Baranju, tada trebate znati još i da se 21. veljače u Suzi i Zmajevcu održava jedini hrvatski „Winter Wine&Walk“.

Od Mateja Perkušiča, direktora TZ Baranje saznali smo kako ove godine očekuju 300-njak sudionika, a kotizaciju – koja vam omogućuje uživanje u obilju vina i delicija na čak četrnaest kontrolnih točaka – platit ćete 70EUR.